Vlado Šćepanović osvrnu se na možda i najuspešniji period njegove karijere, ali i o sukobu sa Karijem Pešićem i Svetkom prvenstvu 2002. godine.
Bivši košarkaš i trener Partizana dao je novogodišnji intervju za crnogorske “Vijesti”.
Kako kaže Evropsko prvenstvo je bila kruna njegove karijere, a u finalu je bio jedan od najboljih ako ne i najbolji igrač finala sa Turskom.
– EP je kruna moje košarkaške karijere. Prvenstvo i utakmica sa Turskom su zenit i najbolje godine u mojoj karijeri, što je rezultiralo takvom partijom u finalu. Jedna satisfakcija – jednostavno, od 12. godine ste predani gladijatorskom načinu života. Propustili ste mnogo toga i sve se skupi u jednu utakmicu, jedan momenat. To je ono što svi sanjamo. Da dođete u situaciju da ostvarite svoj cilj. Da krunišete rad i predanost ovom sportu. Nešto što čoveku ostaje do kraja života – izjavio je Šćepanović.
Međutim, očekivao se na SP 2002. u Indijanopolisu, ali ga na spisku putnika nije bilo.
– Došlo je do jednog neslaganja na utakmici u pripremnom preriodu. Ni ja nisam bio lagan za saradnju. Neko sam ko je pobednik i teško izlazi na kraj sa nepravdom. Osetio sam da postoji nepravda. Pešić je reagovao na trenerski način, ali ostali smo u sasvim dobrim odnosima. Posle toga smo se videli i pričali. Ostaje žal što nisam bio u Indijanapolisu, ali ostaje žal i za neosvojenom olimpijskom medaljom ili što nisam osvojio Evroligu – rekao je on.
Prokomentarisao je i povratak Karija Pešića na klupu Srbije.
– Kao što je dolazak Obradovića u Partizan napravio pozitvnu stvar, tako se od Pešića očekuje da svojim autoritetom napravi dobru stvar za Srbiju. Mislim da je dobar potez u ovom momentu. Ali nikad se ne zna. Ako nemate kvalitetne igrače u kvalifikacijama, onda je sve teško i ništa nije garancija. Ovakav sistem takmičenja ne dozvoljava da imate najbolje košarkaše u datom momentu. Tako da je i to jedno veliko pitanje i ne zavisi puno od trenerskog imena – kazao je popularni “Japanac”.
Poslednji angažman kao trener imao je još pre godinu i po dana na klupi Partizana.
– Bilo je to ozbiljno i odgovorno iskustvo. Bio sam možda u najtežoj situaciji u kojoj se jedan trener Partizana našao – bez navijača na tribinama, sa smanjenim budžetom, došao sam posle prekinute sezone zbog kovida. Nikada nisam bežao od odgovornosti, ali to je takav posao da ne možete sve unapred da računate. Voditi tako veliki klub, kao i Budućnost što sam vodio je iskustvo za naredne obaveze – dodao je Šćepanović.
Kako kaže nije bilo strpljenja u tom trenutku u klubu, ali i u javnosti.
– U sportu ljudi nemaju strpljenja. Svi misle da rezultat preko noći može da se napravi. Suočavali smo se sa situacijom gde trenirati, kako početi pripreme, igrači su došli povređeni, nespremni. Alibi ne treba tražiti. Znao sam da će tako da bude, ali uhvatio sam se u koštac. Možda sam bio u nemogućoj misiji, ali sa ove distance bi mi bilo žalije da nisam preuzeo Partizan, nego što sam preuzeo. Ništa ne zameram – zaključio je Vlado.
PANTER JASAN: Ostajem u Partizanu i ako ne uđemo u Evroligu, svi su mi govorili srpski treneri su ludi!
OBAVEZNO POGLEDAJTE: ZA LANU I LENKU: Meridian i FMP donirali pola miliona


Kiki
Nama ostaje žal što su ga doveli da vodi Partizan.
Trol
Sreća pa nije igrao u Indijanopolisu, ne znam kako bi bilo da je igrao. 🤣
RajaGaja
Nikad rezultat ne dolazi sam od sebe,nego je sve plod velikog i napornog rada i odricanja…I uvek sa istorijske tacke gledanja imamo propuste za kojim zalimo…