Osmeh od uva do uva i glasno “dobar dan“ bile su prve reči Ognjena Dobrića kada je video srpsku ekspediciju u Bolonji. Posle sedam godina je napustio svoju kuću i dres Crvene zvezde Meridianbet zamenio Virtusovim.
Neodoljiv grad na severu Italije je nova stanica u karijeri srpskog reprezentativca, momka koji je postao sinonim za uspehe kluba sa Malog Kalemegdana.
EKSKLUZIVNO: Preuzmi najveći BONUS DOBRODOŠLICE OD 5.000 RSD + 10 POKLON WIN&GO RUNDI potpuno besplatno – registruj se na sajtu meridianbet.rs ili putem mobilne aplikacije.
Došlo je vreme da ode dalje, da pokuša nešto drugo. Po prvi put je inostranstvu, a sada pred neobičnim iskustvom – igraće protiv svoje Zvezde.
„Imao sam priliku da nastupam kao igrač FMP-a, ali ovo je nešto potpuno drugačije. Mislim da će biti mnogo emocija, koje moram nekako da savladam. Potrudiću se da uspem u tome, stvarno ne znam šta da kažem. Čudan osećaj i nešto neopisvo za mene. Ne znam kako ću da se ponašam i kako će mi biti na terenu. Mislim da to sada ne mogu da osetim, nego tek kada budem izašao na teren i video Zvezdin dres“, rekao je Ognjen Dobrić za Meridian sport.
Koliko je srastao za crveno-bele, najbolje opisuje trenutak kada je debitovao u novom klubu.
„Bilo mi je neobično pošto sam obukao Virtusov dres, pogotovo što su crno-bele boje, ali takve stvari nisu bitne. Profesionalac sam i daću sve od sebe za ovaj klub, da napravi što bolje rezultate i uzmemo što više trofeja, ali da je čudno, jeste“.
Dobrić–Davidovac… Tandem koji je obeležio epohu Crvene zvezde Meridianbet. Sudibna je htela tako da namesti, da kada se jedan vratio, drugi odlazi iz kluba.
„Videćemo šta će biti u narednom periodu, ko zna možda ćemo se susresti negde opet. Žao mi je što nisam sa Dekijem, jer stvarno imamo poseban odnos. Naša hemija je neverovatna, gradili smo je godinama, bili dugo zajendo. Prvo u FMP-u, pa u Zvezdi i reprezentaciji, tako da je naš odnos specijalan, kliknuli smo od prvog trenutka, uvek podržavali jedan drugog i kroz lepe, kao i ružne trenutke. Taj odnos je malo drugačiji od ostalih“.
Davidovac ne može bez Zvezde: Znao sam da ću se vratiti
Davidovac, Lazić, Mitrović i ostala družina su postali druga porodica Ognjenu Dobriću.
„Čujemo se konstantno, ali pred meč nisam hteo nikoga da čačkam i da ispitujem. Nadam se da ćemo imati prilike da se vidimo uživo, lepše je uživo nego preko poruka. Redovno smo na liniji, ali što se košarke tiče, nije bilo još uvek priče“.
Pitanje bez kojeg jednostavno nije moglo – da li razmišlja da nekada ponovo obuče dres voljenog kluba.
„Ne znam šta da kažem. Tek je počela sezona, daleko je da se priča o tome. Nikad se ne zna šta donosi sutra, ali ako pričamo da li bi nekada vratio – što da ne, ta opcija nikada nije isključena“.
Euforija, pa klonuće – u najkraćem opis Zvezdine dosadašnje sezone. Papir kaže tim spreman za velika dela, teren nešto drugačije. Ali Dobrić veruje u svoje doskorašnje saigrače, pojačane košarkašima impozantne biografije.
„Deluju jako dobro. Po imenima jedan od najjačih timova u ne znam koliko godina. Mislim da mogu mnogo bolje nego što prikazuju trenutno. Oni su ekipa za mnogo veće rezultate i mislim da će napraviti uspeh, jer stvarno zaslužuju. Verujem da će dići formu, ali nadam se ne sutra. Opet, voleo bih da mi pobedimo, jer jeste Zvezda prekoputa, ali moram da navijam i borim se za klub u kojem igram“.
„Igraju promenjljivo. Imaju trenutke kada izgledaju nezaustavljivo, kada mogu da pobede svakoga olako, ali imaju i momente kada se traže i ne mogu da nađu rešenje. Kao što sam rekao, ako se uigraju, mogu daleko da odu. Voleo bih da Zvezda i Virtus budu zajedno među osam najboljih timova“.
Lojd: Nije bilo kontakta sa Zvezdom, navijači su kao san, a ovde se osećam kao kod kuće!
Period iza Dobrića je bio fokusiran na oporavak od nezgodne povrede koju je doživeo u finalu Svetskog prvenstva u Manili.
„Stvarno mi je teško pala. Dve nedelje smo se borili za to finale i na kraju se povredim u prva dva minuta… Sve dane do odlaska u novi klub sam bio tužan iako smo napravili sjajan rezultat. Ne mogu da kažem da sam bio prezadovoljan, baš zato što nisam mogao da pomognem momcima. Da li bi bio drugačiji rezultat, ne znam, ali krivo mi je što nisam pomogao i učestvovao u svemu tome.“
Nije bilo lako posle svega toga otiću u inostranstvo, po prvi put… Ali Italija je osvežila Dobrića i dala novu snagu za izazove koji su pre njim.
„Sada sam odlično. Stvarno uživam u Bolonji. Početak sezone je bio zaista dobar po nas, kako rezultatski, tako i individualno. Sve ide u pravom smeru. Malo sam se duže oporavljao, pa sam preskočio prvu utakmicu u Italiji, jer nismo hteli ništa da rizikujemo. Hvala Bogu, sada je sve kako treba i polako se vraćam. Nema mnogo vremena za trening, tako da kroz utakmice pokušavam da vratim svoju igru, koju sam malo izgubio posle duže pauze. Fizički se još uvek nisam pronašao, mislim da je potrebno još malo vremena, ali biće sve kako treba“
U skladu sa italijanskim temperamentom, sve je išlo nekako lagano od trenutka kada je zakoračio u grad košarke.
„Iskreno, nisam se pripremao, niti imao tremu, već sam bio pozitivno uzbuđen. Nikakav loš osećaj, jer je sve kliknulo od prvog trenutka kada sam stigao. Period adaptacije mi nije teško pao, jer su me saigrači i ljudi u klubu prihvatili na izutetan način. Većinu sam znao, tako da imamo odličnu hemiju što se vidi na terenu. Uživamo, družimo se i stvarno nemam zamerki do sada. Bolonja je prelepa. Prvi put nisam na poslovnom putu, već sam imao priliku da zaista upoznam grad, jer imam više vremena. Ima stvarno mnogo lepih stvari da se vidi, o hrani da ne pričam“, istakao je Dobrić, a na opasku čija je hrana bolja, imao je diplomatski odgovor:
„Uh.. Zavisi šta. Pasta i pice su ovde nešto posebno, potpuno drugačije nego kod nas i mnogo bolje, ali naravno da više volim našu hranu. Nedostaju mi sarme, ćevapi…“
Štrajk u Italiji remeti Zvezdin put za Bolonju
Virtus i Srbi posebna veza i nepisano pravilo – košarkaš sa našim pasošem je garant uspeha u Bolonji.
„Videćemo, potrudću se da nastavim putem Danilovića, Teodosića i Markovića. Već smo osvojili prvi trofej, iako nisam bio u ekipi. Ali, pehar je pehar. Otvorili smo sezonu stvarno dobro, imali smo jedino poraz u Evroligi od Žalgirisa, bezveze smo izgubili utakmicu u kojoj smo vodili dva puta po 15 razlike. Sami smo sebe pobedili. Ali izuzev toga, uspešen početak i samo da nastavimo tim putem. Imamo dobar raspored, odličnu saradnju i mislim da ne bi trebalo da bude problema“.
Leto iza nas je obeležila svojevrsna rokada. Teodosić je stigao na Mali Kalemegdan, a Dobrić pojačao redove Virtusa.
„Zaostavština Tedosića se i dalje oseća u Bolonji. Treneri konstantno pričaju o njemu, navijači ga mnogo vole, kao i ljudi iz kluba, pa verujem da će mu prirediti doček kakav zaslužuje, jer je ostavio nerverovatan trag“.
Bivši kapiten reprezentacije Srbije je zajedno sa Stefanom Markovićem pomogao novom košarkašu italijanskog velikana da se snađe u Bolonji.
„Stefan i Miloš su mi mnogo pričali o Virtusu. Pripremili su me obojica. Koji god problem da imam, rekli su mi da se obratim njima, jer su dugo bili u klubu i zaista znaju sve što je potrebno. Uvek su tu za mene, imamo dobar odnos i hvala im na tome“, zaključio je Ognjen Dobrić priču za Meridian sport.
Bonus video:


katja
Uvek je čudno kad se igra u suparničkom taboru a do juče si nosio dres protivničke ekipe ali sve se to prevaziđe
marta
Naravno da će znati kako da se ponaša, nije malo dete već profesionalac ali da je lako igrati naspram svog bivšeg tima naravno da nije