PRIČE IZ KRAJA Najbolji strelac u istoriji jugoslovenskog fudbala, a zamalo da bude rukometaš!

Iako su fudbalska takmičenja uveliko u toku i svi smo fokusirani na zvezde današnjice, uvek je pravo vreme da se podsetimo nekih legendi srpskog i jugoslovenskog fudbala, a priznaćete da ih imamo mnogo.

Ovog puta naše “Priče iz kraja” donose nam osvrt na legendarnog Slobodana Santrača, kojeg verujemo da niste zaboravili, ali isto tako verujemo i da ne znate baš sve o njemu.

E, zbog toga smo mi tu, pa – krenimo redom.

Slobodan Santrač je naš legendarni fudbaler i najbolji strelac u istoriji jugoslovenskog fudbala, sa 1301 postignutim golom. Čak bi ovde priča mogla i da se završi, ali… Imamo o santraču još mnogo toga.

Osim fudbalske karijere, Santrač je bio i selektor jugoslovenske reprezentacije od 1994. do 1998. godine, kao i fudbalske reprezentacije Saudijske Arabije 2001. i makedonske fudbalske reprezentacije 2005. godine.

Santrač je rođen 1. jula 1946. u Koceljevi, a još kao omladinac bavio se amaterski rukometom i fudbalom.

Pa, možete li da zamislite da ga se danas sećamo kao rukometaša? Možemo i mi, ali čini nam se da je ipak izabrao pravu stvar.

U tom periodu bio je rukometni golman kluba ZSK, a rukometom je prestao da se bavi 4. jula 1961. godine. Od tada mu počinje profesionalna fudbalska karijera. Na sreću brojnih ljubitelja najvažnije sporedne stvari na svetu.

I vrlo brzo je Slobodan pokazao sposobnost da se u šesnaestercu uvek dobro postavi, a fudbal je počeo da igra u pionirskom timu Takova iz Gornjeg Milanovca, gde je prema ličnoj evidenciji na 46 utakmica postigao 56 golova.

I već tada je nagovestio da ga čeka blistava karijera. Nakon toga sledi odlazak u Metalac iz Valjeva, gde je u početku igrao halfa. U leto 1962. godine, prvi put je zaigrao za prvi tim, a prvi put kao centrafor je igrao na kup utakmici protiv beogradskog Dušanovca, kada je postigao šest golova.

Kakva partija, zar ne? U proleće 1965. godine, dok je još imao pravo da igra za omladinsku ekipu, na četvrtfinalnoj utakmici Omladinskog kupa Metalac – Partizan gde je rezultat bio 4:0, postigao je sva četiri pogotka.

Priča Santrača i OFK Beograda

Za Metalac iz Valjeva je odigrao 321 utakmicu i postigao 376 golova. Prvi ugovor za OFK Beograd potpisao je 21. jula 1965. godine, a svoj prvi ligaški gol postigao je na utakmici sa zagrebačkom Trešnjevkom (3:3) na Omladinskom stadionu na Karaburmi.

To je bila njegova četvrta utakmica za OFK Beograd. Kao član OFK Beograda Santrač je 26. maja 1966. osvojio trofej fudbalskog Kupa Jugoslavije, kada je u finalu pobeđen zagrebački Dinamo sa 6:2.

slobodan santrač-priče iz kraja
Santrač je ostavio dubok trag u jugoslovenskom fudbalu (FOTO: Pritscreen/Youtube)

U drugoj polovini sezone 1977/78. prešao je u FK Partizan s kojim je osvojio titulu prvaka države i trofej pobednika Srednjoevropskog kupa. Poslednji, 218. ligaški gol Santrač je postigao kao član zemunske Galenike 1983. godine na utakmici protiv Budućnosti u Podgorici (1:1). U Galenici je i završio karijeru.

Ono što je posebno zanimljivo jeste da je pravo igranja u inostranstvu Santrač je stekao 1974. godine kada ga je OFK Beograd prodao ciriškom Grashoperu za 300 000 švajcarskih franaka. Za gotovo dve godine nastupanja u Grashoperu Santrač je postigao 29 golova.

Na utakmici protiv ekipe Zorlicon (10:1) postigao je devet golova čime je izjednačio svoj rekord sa utakmice Metalac – Kolubara (14:1). Kada se uračunaju sve utakmice koje je Santrač odigrao dobija se broj od 1359 utakmica na kojima je Santrač postigao 1301 pogodak.

Impresivno, zar ne? Ali, ni to nije sve. On je uvršten u Ginisovu knjigu rekorda kao drugi strelac u istoriji fudbala na svetu.

Bio je selektor fudbalske reprezentacije Jugoslavije (1995-1998) i “plave” odveo i predvodio na Svetskom prvenstvu 1998. godine u Francuskoj, gde je naša reprezentacija ispala u osmini finala od Holandije (1:2).

Nakon Svetskog prvenstva u Francuskoj odlazi u Kinu, gde tokom 1999. osvaja “duplu krunu” sa Šandong Lunengom. Jedno vreme radio je i u Saudijskoj Arabiji, a kratko je vodio i reprezentaciju Makedonije 2005. godine.

Poslednje tri godine u profesionalnoj karijeri je proveo u Kini gde se i penzionisao.

PRIČE IZ KRAJA: Kobra sa Vardara i legenda Crvene zvezde

OBAVEZNO POGLEDAJTE: Nenad Lalatović: Sa bagrom treba da znaš kako da se ponašaš! | MOJ UGAO #10

 

4 Komentara

    Secam se i vremena kada su “ROMANTICARI” imali mozda i najbolji napad u istoriji kluba (Turudija, Zec, Santrac, Lukic i Petkovic).
    Slusam radio prenos, velemajstorske akcije kompletne navale OFK-a, reporter ih u svakoj akciji sve pominje po nekoliko puta samo ne pominje Sanija.
    Odjednom cujes povisen reporterov glas
    gol,gol,gol….strelac Santrac.To se cesto desavalo i to po nekoliko puta na utakmici. Ostala Saniju navika sa Gornjomilanovackog TASA da natrci na svaku odbijenu loptu i sut iz prve i lopta se cesto zakoprca iza golmanovih ledja u mrezi.

    Odgovori

    Evo jos jedne zanimljivosti vezane za “Sanijevu” odluku da bude fudbalski golgeter,a ne rukometni golman.
    Na rukometnom terenu, Gornjomilanovackom TASU, kojeg je od gimnazijskog dvorista odvajao zid sa tribinama (kasnije je tu sagradjena robna kuca), pored rukometa svakodnevno se igrao i mali fudbal.
    Sani je obicno posle rukometnog treninga ostajao na tribinama da gleda starije decake koji su rekreativno igrali fudbal.
    Tako jednog dana, ispostavi se da je neparan broj rekreativaca za fudbal pa pozovu Sanija da im se prikljuci.
    Kako je bio dosta mladji od njih a i onako sicusnog posalju ga napred da se “muva ” oko protivnickog sesterca.
    Njegovi saigraci su mu retko dodavali loptu, do nje je uspevao da dodje samo kad se odbije od protivnickih igraca.
    Kako je betonski teren, a stariji su igrali prilicno grubo, to je Sani, cim lopta dodje do njega sutirao iz prve.
    Kako je taj dan postigao nekoliko golova, odusevio je starije decake, pa su ga uvek zvali da igra fudbal sa njima.
    Iz dana u dan on je skoro svaki put bio najbolji strelac.
    To je bio glavni razlog da vise ne trenira rukomet, vec je zapoceo ozbiljno da trenira fudbal u pionirskim selekcijama Takova.(Treba napomenuti da mu je otac bio vojno lice i u to vreme su ziveli u G.Milanovcu).

    Odgovori

    Sreća pa je odustao od rukometa i posvetio se fudbalu! Neizbrisiv trag je ostavio, nikada neće biti zaboravljen! 🙂

    Odgovori

    Odlicne su ive price iz kraja.Ovo je stvarno bredelo procitati i pogledati.Slobodan Santrac je velicina fudbalska bio .Kakav je to strelac bio.

    Odgovori

Postavi odgovor