Sigurno smo da znate onu čuvenu priču o tome kako je Didije Drogba zaustavio građanski rat i da vas ostavlja bez daha.
Jedna možda poznatija, a i značajnija dogodila se na današnji dan. Legenda ili ne, tu je da nas podseti na ljudskost, veru i – snagu fudbala.
Za sve ove godine svedočili smo brojnim (ne)istinim pričama o fudbalu i ljubavi prema istom, ali teško da postoji neka snažnija od ove.
Na današnji dan, 1914. godine na Božić po gregorijanskom kalendaru, dogodilo se primirje u Prvom svetskom ratu, tokom kojeg su dve zaraćene strane odložile svoje oružije i umesto pušaka uzele loptu. Da, fudbalsku loptu.
Prvi svetski rat doneo je mnogo toga, ili bolje rečeno – odneo je mnogo toga, pa ipak za sobom je sotavio mnogo toga za prepričavanje.
Naime, iako se mislilo da će se vojnici do Božića vratiti svojim kućama, to se, naravno, nije dogodilo. Rat je postajao sve ozbiljniji, jači i krvaviji. O kućama je moglo samo da se „sanja“.
Legenda (ili istorija) kaže da se na liniji fronta Engleske i Nemačke baš na Božić dogodilo primirje, vojnici su najpre zapevali, a onda prišli jedni drugima i razmenili hranu.
Vatra je zaustavljena, ali ono što je usledilo sigurno niko nije očekivao. Neki ne veruju ni dan-danas.
Kako je fudbal zaustavio rat?
Naime, engleski i nemački bataljoni su se dogovorili da odigraju fudbalsku utakmicu između sebe. Postavili su kapute i šlemove, a odnekud se pojavila i fudbalska lopta.
Mnogima ni sada nije jasno odakle se ona stvorila, neki kažu da ju je škotski vojnik imao kod sebe, ali… Da li je i bitno?
-Nije bilo sa naše odakle je lopta stigla. Bila je to prava lopta. Oni su skinuli svoje kapute i spustili ih dole kao stative gola. Jedan momak je stao između kao golman i bila je to obična partija. Sigurno je bilo par stotina vojnika koji su učestvovali. I ja sam igrao, bio sam poprilično dobar sa 19 godina – svedočenje je Ernija Vilijamsa.
Neki kažu da su Nemci slavili sa 3:2, ali ni to nije mnogo bitno, zar ne? Nije bio samo fudbal u pitanju, taj prekid dao je nekim vojnicima da na miru sahrane svoje prijatelje I saborce, ali…
Kratko je trajalo, a pokušaj primirja 2015. godine, ponovo na Božić nije uspeo. Pored romantike, ne smemo zaboraviti i onu drugu stranu. Primirje se dogodilo samo na nekim mestima, naravno da se vrhovnicima i generalima nije dopala ova ideja vojnika.
Sve do 2016. nije bilo nikakvih nagoveštaja primirja, a rat je postajao sve suroviji, broj žrtava je ogroman, i to nije nešto što se rešava fudbalskom utakmicom, ali…
Iako je primirje kratko trajalo, iako se dogodilo samo na nekoliko mesta, mnogo godina ksanije priča se i dalje prepričava i budi različite emocije.
Recimo, tamo gde je Francuska ratovala nije bilo nikakvih primirja. Da li ćete ovu priču smatrati preterano romantizovanom, neistinitom ili pak dokazom da čak i u ratovima postoji „ono nešto“ i ljudskost – ostavljamo vama.
Do neke naredne legende…
PRIČE IZ KRAJA: Zoltan Sabo – prvo čovek, onda trener
OBAVEZNO POGLEDAJTE: ZOLTAN SZABO | Fudbalski kutak: Udarac iz ugla #34


Poppy
Odlicno! Jedna od najboljih stvari koje su se ikada desile!
Teemo
Kakva genijalna prica! Fudbal je spasao svet!
Flaki
Bas lepa prica…ipak je to fudbal…najbolji sport na svetu.
Somi
Drogba je objasnio sta fudbal znaci svetu
Dambo
To samo fudbal moze, magicna igra❤️